/
ponedjeljak, 23.01.2012.
Zvijezde pjevaju
ponedjeljak, 23.01.2012.
Zvijezde pjevaju
|
Već 6 sezona pratim ovaj šou, a prošlog tjedna, ljubaznošću sponzora, gledala sam zvijezde kako pjevaju u studiju Anton Marti. Bilo mi je baš zabavno. Nekoliko zanimljvih činjenica: -Ženske članice žirija dijele jednu garderobu, Dujmić ima svoju. -Ne vidi se, ali u publici ima puno sređenih ženskica na štiklama. -Studij uživo nije onako lijep kao što je na tv-u. Dok se ne upale svjetla. -Pozornica je sićušna. Nadam se da ju bar malo prošire kad zvijezde plešu. -Mnogo ljudi je tanje uživo. - Glazbena točka koja ide dok se glasa se snimi prije početka emisije, pa puste snimku. -Green room je odmah uz pozornicu. Silno me to razočaralo, mislila sam da da izvođači mahnito trče i spotiču se preko kabela i kamermana da bi ko fol dostojanstveno došli do Duška. Doista se spotiču preko kamermana, ali to ne traje tako dugo. - Pri ulasku uzgradu kroz prozor smo čule i vidjele Ervina kako pjeva Memories, činilo se, za gušt. Fora. -Sve vrlo uigrano, naravno. I kad boom rikne to se lako sredi. -Najbolji dijelovi ne idu u eter. Kao recimo Giulianovo akcijskoherojsko kotrljanje ispod panoa. -Kad se proglašava tko je ispao.....to je puno manje napeto gledati iz studija. Možda zato što bend i kamermani koji u tom trenu ne rade uopće ne obadivaju pozornicu, pa mi odvlače pažnju. Neki se već tada lagano počinju pakirati. -Na kraju prijenosa ostaje se još malo u studiju da se snime reklame. -I navijači koji osobno ne poznaju se dolaze javiti svojim sponzorima. Upoznasmo Ivanu Kindl. Simpa je. Bila je silno tužna kad je Petreković ispao. Dok se ne sjetim nečeg drugog, obavezni PP: Sponzori , bog vas blagoslovio! |
- 14:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #
utorak, 17.01.2012.
Words of wisdom: let it be
|
Dobar sam slušač. Stvarno. Puno sam vježbala. Nisam sigurna zašto, ali često su mi se obraćale šulkolegice koje su mučili problemi s roditeljima i dečkima. Neke su samo htjele da in netko sluša i tješi, ali neke su htjele savjet. Ja bih rekla nešto vrlo logično i nimalo čudesno, ali neki put je moj kolegicama bilo teško sagledati stvar iz drugog kuta pa bi ih moja perspektiva ugodno iznenadila, teoriju bi uspješno pretvorile u praksu, a mene bi proglasile genijalkom. U zadnje dvije godine slabo savjetujem, ali ipak ima jedna novost. Za savjet me pitaju dečki. Ženski mozak, jelte. Misterija umotana u enigmu nepoznanice. U oba slučaja trudila sam se biti što kraća i konstruktivna. Prvi put je,volim si tepati, pomoglo, još su skupa. Doduše, savjet nije bio za nju,nego za njega. Nešto u stilu "Drž se. Samo plivaj.Na kraju rijeke sranja je Zihuatanejo.*" *Iskupljenje u Shawshanku. Drugi dečko je return customer. U jesen je (od mene nešto mlađi kolega) Malcolm bio silno nesretan jer je njegova voljena djevojka nakon nekoliko godina veze otkrila partijanericu u sebi. Partijanericu koja želi izlaziti s drugim dečkima. Pitao me što da učini, kako da ju vrati. Slušah,kimah, ispuštah sućutne zvukove. Svečano odložih svoj kakao, pogledah ga ozbiljno i tonom starije sveznalice rekoh: "Nikako. Pusti ju. Ako se vrati dobro, ako ne, opet dobro. Ne možeš učiniti ništa." Nedavno me pitao kako da uspostavi komunikaciju s prijateljicom s kojom se davno brutalno posvađao. On pokušava, a ona ga verbalno šamara. Tužno je to. Smatram da je bez veze ljutiti se na nekoga dugo. Nema baš nikakve koristi od toga. Pomirimo se, ili barem zaboravimo i prijeđimo preko toga i budimo zen. Radimo na instant karmi. (Upravo šaljem mirovne hipijevske vibre svima koji se ljute na mene. Mir s vama. Najozbiljnije!) I tako, nakon mnogih detalja, pitanja, razjašnjavanja, naslonim se u svojoj fotelji, zagledam u Skype i kažem ja njemu: "Nije problem u tebi. Ako se ona ne želi pomiriti,nećete se nikad pomiriti. Zaboravi na to. Eventualno tu i tamo šalji grančice mira i slično, ali ne nadaj se previše. " Smirio se je, iako vjerojatno nije bio sretan. A ja otad stalno mislim kako je čudno kad kao starija i iskusnija osoba frendu možeš dati samo jedan racionalan, logičan savjet koji će sigurno upaliti - "Ma,pusti to."  |
- 22:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 09.01.2012.
Lost in the supermarket
|
Draga Luda Amerikanko, znam da tebe kao ekonomisticu i svjetskog putnika zanimaju ovakve stvari, pa ću ti opisati što smo radili jednog dana prošogi tjedna. Kupovanje preko granice fenomen je koji je u Hrvatskoj prisutan od 70-ih. Tada se išlo u Trst po robu i namirnice, pogotovo ako si živio blizu granice. Nisam sudjelovala u ovome, ali oni koji jesu imaju zabavna sjećanja o graničnim prijelazima. Štos je u tome da odeš u zemlju koja ima bolje gospodarstvo od tvog, i tamo kupiš iste ili kvalitetnije stvari jeftinije nego doma. U zadnjih 15ak godina kupovanje preko granice opet je popularno. Počelo je s odlascima u Ikeu u Austriji. Neki tamo idu jer je Ikea njihova religija, a neki jer su snobovi, uglavnom, Švedi trže ko blesavi. Kupovalo se i u Mađarskoj, do nedavno. I u Sloveniji. No danas možeš jeftino kupovati i u Bosni i Srbiji, koje gospodarski nisu jake kao mi. Smiješno, zar ne? I tako sam sa susjedima išla u špeceraj u Sloveniju, i po elektroniku i kućanske stvari u Austriju. Išla sam za šalu, no ako poraste PDV i još malo više odemo vrit, možda ćemo morati kupovati tamo zapravo. Pozdrav, Candy Draga Candy, ovo uopće nije smiješno. Ne mogu razmišljati o vašem gospodarstvu bez alkoholnog pića u ruci. Morat ću nositi veće kofere kad dođem drugi put. Pozdrav, Luda Amerikanka |
- 13:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 02.01.2012.
Popis
|
U novoj godini jest ću više voća, a manje smeća. Te odluke ću se sigurno držati barem tjedan-dva, jer mi je trenutno zlo i od kolača i od mesa. Konačno ću otići kiropraktičaru jer ne želim više živjeti u boli. Evo, čim mi sjedne honorar, svečano obećajem. Slati ću analogne čestitke obitelji u dalekim zemljama, i to na vrijeme. Više-manje uspješno sam to napravila u prosincu,pa ću sigurno uspjeti to i drugim mjesecima. Kretat ću se i vježbat ko da nema sutra. Bit ću mišićava ko mladi Arnold Sch. Moja strpljivost u razgovoru s Mamom i Bakom bit će monumentalnih proprocija. Čak i kad me jako, jako nerviraju. Širit ću pozitivnu energiju. Ljutnja i zajedljivost su čisti gubitak energije i vremena. Peace,man. |
- 18:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 31.12.2011.
Cestitka
|
Sretna nova svima! <3 $<3 $<3 $<3 $<3 $<3 $<3 $ |
- 19:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 19.12.2011.
Tišina, snima se!
|
Prošlog tjedna ostvario mi se san. Konačno sam vidjela kako to izgleda kad se snima i kad se glumi za kamere. Bila jest sapunica u pitanju, ali stvarno mi je bilo zanimljivo. Snimanje samo bilo je dugo i naporno, no o svemu što je događalo između riječi "akcija" i "stop" mogla bi se napisati knjiga. Neobične lokacije, netalentirani glavni glumac, glasna sporedna glumica od koje tonac ogluši, problemi s kamerom tri scene prije kraja snimanja, prepucavanja o osobnim vrijednostima ljudi koji bi trebali glumiti zaljubljeni par, ručkovi u birtijama, rad od jutra do mraka, povremeno preglup dijalog, smrzavanje u Jadran filmu, truckanje u kombiju, natakanje kavom, smijeh, deranje, trema prvog dana, opuštenost zadnjeg dana, promjene u zadnji tren, zamor mozgova i usta, vježbanje kretanja u prostoru, neprirodne poze, ne-gledanje u kameru i na samom kraju čestitanja, ljubljenja, razmjenjivanje brojeva i adresa. Sjajno iskustvo. A čini se, i doslovno nezaboravno. Bit će uploadano na YT :P |
- 10:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 12.12.2011.
Naglasak.
|
Nekim stvarima nikad kraja. Odselila sam se u Zadar sa 6 godina. I odrasli i djeca dugo su me tretirali kao outsajdera, a djeca su me još k tome i tlačila. No ako me nisu poznavali, bila sam sasvim sigurna. Dok ne bih progovorila. Nisam pričala kao tata, a s laganim bodulskim naglaskom. Nisam pričala ni razvučeno kao zagrepčanka. Mislila sam da držim srednju vrijednost dosta dobro dugi niz godina. Nažalost, ono što sam ja smatrala pravilnim izgovorom i naglašavanjem a la spiker nekako se uvijek tumačilo kao "zagrebački". I tako sam godinama vodila potpuno iste razgovore s mnogim različitim ljudima i njihovo mišljenje o meni odmah bi se promijenilo i smatrali bi me fureštom. Odselila sam u Zagreb, sa zadarskom osobnom. Povremeno bih vodila onaj isti razgovor s ljudima,ali puno rjeđe nego prije. Zaboravila sam ga i opustila se. A onda sam promjenila osobnu. Mjesto rođenja: Zagreb. Prebivalište: Zagreb. "Studirali ste u Zadru?" "Ne , ja jesam iz Zadra." I onda,bez greške i bez trena zakašnjenja, opet isti prokleti razgovor. Petak, kava u centru, dvoje kolega. Kolega: Ti si iz Zadra? Ma daj! Pa uopće nemaš naglasak. Ja : Moja mama je iz Zagreba. Kolega: Ovo je lingvistički jako zanimljivo. Jesi li živjela u Zagrebu? Ja: Do šeste godine. Kolegica. Jesi li se htjela razlikovati pa si zato pričala sa zagrebačkim naglaskom? Ja: *ljut pogled* Uvijek sam govorila književno. Kolega: Imaš skroz zagrebački naglasak. Ja (u sebi: Ni blizu tvojem, purger boy.) Khm, vjerojatno dođe od života ovdje. Kad sam dolje pričam s drugačijim naglaskom. Ovaj zadnji dio je točan. Kad sam dolje, počnem govoriti sličnije Zadranima. Ali svejedno mislim da, kad sam u Zagrebu, u sveukupno desetoj godini života ovdje, ne pričam ko stara zagrebačka frajla. Jer samo one još imaju zagrebački naglasak. |
- 13:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 05.12.2011.
Xmas spirit
|
Opet nisam u bozićnom duhu. Ne znam jel nestao tijekom zadnjih fakultetskih blagdana ili su ga možda ubili božićni slatkiši izloženi u jednom supermarketu u listopadu. Možda je problemu pridonijela i Bieberova božićna pjesma koju sam prvi put čula početkom studenog. Definitivno me nisu razveselile reklame koje spominju darivanje najdražih jer to mi već godinama ide na jetricu. Sada smo na T minus 20 dana, borovi i lampice su svugdje, počele su brojne humanitarne akcije, vratili su se rum punč i fritule, vrijeme je za planiranje posjeta roditeljima, ali i dalje sam....onako, njaaa. Želim da se božićni duh vrati prije nego što bude prekasno za feštanje pa se odlučih na reanimaciju. Prvo sam kupila kilu i pol pršuta. Onda sam jučer slušala puno Bublea. Fora je. Danas biram čestitke za strane zemlje. Sutra ću raditi fritule, a prekosutra imam dejt s rum punčom. Pijuckat ću ga dok čitam posebno izdanje časopisa o šopingu. Možda čak budem zamišljala i snijeg. Ako to ne pomogne, za iduće blagdane idem se u Australiju. |
- 20:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 25.11.2011.
Kući za praznike (vol.9)
|
Jedem zadnje mandarine iz velikog paketa koji su mi roditelji cityexali i razmišljam o tome kako ću uskoro morati kupiti kartu za bus da ih posjetim ....... makar mi se čini da doista you can't go home again. Da me netko prije godinu i pol pitao kako bih trošila dobitak na lutriji jedna od stavki bila bi "preuređenje i popravak roditeljske kuće". Da sutra dobijem na lotu jednostavno bih kupila ili izgradila kuću na posve drugom kraju grada. Već sam i kvart odabrala. Naime, dosadili su mi susjedi. I zato bih morala presaditi mandarinu. Što se nematerijalnih stvari vezanih za dom tiče, uvijek se sjetim kako je mama jednom davno opisala svoj dolazak kući za godišnji. "Kad dođem, najradije bih se okrenula i otišla natrag." Tako i ja danas. Svake godine ista stvar. Nedostaju mi, pa počnem maštati o tome da malo dođem doma....pa me mater nervira pa mi sediže kosa na glavi ....kako se bliži dan sjedanja u bus opet se veselim, kad dođem mi je drago....za tri sata opet mi se bježi.....i onda narednih dana samo idem iz moda A u mod B i natrag. A kad blagdani završe, vratim se u Glavni grad i bude mi malo žao. Iduće godine ispočetka. |
- 12:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 21.11.2011.
Ugh
|
Prije tri godine imala sam jaku i odvratnu upalu sinusa. Dalmatinci mi rekoše "To ti je normalno u Zagrebu, sad ćeš imati problema svake godine". Živjela sam u strahu. Prije dvije godine imala sam samo prehladu, ali sinusi se nisu pridružili slavlju. Samo su malo boluckali. Lani sam na njih potpuno zaboravila. Ove godine stvar se spustila niže. Nice to meet you mr.Bronhitis. Možda bih trebala zamoliti roditelje da mi uz mandarine i ulje pošalju i nekoliko litara mora.... |
- 22:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
