/
ponedjeljak, 14.05.2012.
Sijede
ponedjeljak, 14.05.2012.
Sijede
|
Prvo je bila jedna, pa dvije na istom mjestu. Sad ih na više mjesta na glavi, i to tri komada. Provodim dane buljeći u ogledalo sa škaricama u ruci. Grozim ih se kao ne znam čega. Imam lijepu boju kose, kažu frizeri. Zašto sad te proklete sijede?? Zašto toliko?? Neću se valjda morati početi farbati i onda nastaviti idućih 40 godina??? Pa nisam stara, stvarno nisam. Razmišljam o ljudima koje znam koji imaju vidljive sijede dok pokušavam izolirati sijedu vlas i odreazti ju što bliže vlasištu. Dvije frendice koje se farbaju, frend, roker kojeg sam intervjuirala. Oni uglavnom par godina stariji. Zar nam geni vele da smo već na sredini života? Iz boje prelazimo u crno bijeli svijet? Užas. |
- 17:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 02.05.2012.
Sprovod II
|
Sunce, vrućina. Kasnim. Trebala sam biti već biti tamo, a još sam u tramvaju. Baka šizi. Srećom, čekaju me, inače bih došla na groblje još 100 godina kasnije. Prošli sprovod bio je u zimi, bilo je vraški hladno i padala je kiša. Sve je bilo tako jadno, tužno i teško. Na suncu sve izgleda drugačije. I obitelj je bolje pripemljena, svi smo znali da će se to dogoditi. Mora da su većinu otplakali ranije. Tek kad vidim unuke kako plaču tuga me pogodi i zaplačem i ja. Nespretno odrađujem sve potrebno, iako mi je ovo drugi put, i lupam se po glavi kad shvatim greške u protokolu. Kao i uvijek, muka mi je od ljubljenja kojem sam povremeno izložena. Trudim se biti pristojna prema ljudima koji me nisu vidjeli dugo ili nikad. Tako je to kad su obiteljske zgode, uvijek se na neki način komentira kako je netko narastao. Starješine mentalno vode svoju knjigu emocionalnog računovodstva. Pogledavaju se značajno, odobravaju vijence, ne odobravaju odjeću, dolaske ili nedolaske. Nakon što se netko od publike odmakne jedan od starješina zakrivajući usta dlanom pita drugog -Jel donio nešto - Nije. Još jedan minus. Baka se vec kuži u dramu, dok se pozdravljaju bivsi supružnici, ona gleda reakciju djece. Na Bakin upit Majka kasnije komentira -Ona je proživljavala sve to sa mnom, sin nije toliko. - Ipak je ona žensko dijete - slaže se Baka. Pitam se kako to sinovi nikad ništa ne kuže i da li ih majke krivo odgajaju. Izlazimo iz mrtvačnice. Stojim iza unuka i uhvatim se kako pokušavam shvatiti što je na njima odjeća za izlaske, a što nova za sprovod. Polako krećemo prema grobu. Čujem ćakulau u redu iza sebe: seljenje,godišnji, posao. Nisu ni jako tihi. Svećenik frflja. Priča kao sesoski svećenik koji je morao učiti obraćanje javnosti, ali brza, a ne izgovara sve ne onako kako bi morao da je usvojio sve što je naučio. Uhvatim se kako se nadam da on neće voditi službu za Baku jednog dana. Vjerojatno bi ga gađala zemljom iz groba. Brzinska misa. Crkva je još uvijek nedovršena. Na izlasku izu crkve Baka zafrkava jednu od mojih rođakinja. -Dobro da je stavila ogrlicu s imenom, ne bih ju prepoznala. -Zato sam ju stavila -potvrđuje ona. Malo me rastuži to. Kao djeca smo se igrali, danas nam treba natpis "Hello, my name is". Odlazimo u dućan po mokre maramice, čistim se fizički i psihički. Od sprovoda druge bake uvijek osjećam težinu svih tih ruku, tuge i suza. Pokušavam od Bake izvući što misli o održavanju afterpartya nakon sprovoda. Shvati me što želim reći i nasmije se i kaže kako ne želi to nakon svog sprovoda. Odahnem. Žao mi je obitelji, s tugujućih svedeni su na konobare. Zato ne idem na ovaj afterparty. Čavrljamo o rođacima. Tko se odselio kamo i s kim, tko još živi u kući. Kad sam bila mala to dvorište je bilo veliko i puno ljudi. Danas je tiho i maleno. Sjetim se gastarbajterskih kućerina koje uvijek nekako završe prazne i roditelja, poput moje Bake, koji jednostavno ne shvaćaju zašto se djeca žele odseliti. Kod kuće skinem svoju pristojnu tamnu odjeću i osjećam se bolje. Dan je dug, sunce sja, i više nisam na groblju. |
- 23:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 01.05.2012.
Dugi SF vikend
|
Petak 8-12 Mahnito ciscenje novog stana. 12-13.30 Pauza za rucak u starom stanu. 14-16.30 Ja sam na SF konvenciji! Prvi put u zivotu! I to europskoj! I osjecam se cudno, jer se odrzava u hotelu i nije nista posebno SF u tome svemu! Doduse, jos je rano. Velikom srecom na zanimljivom predavanju natrapam na pravu osobu u pravom trenu, odradim intervju i jos se zabavim pri tome. Osjecam se vrlo korisno, uspjesno i jos i blistam od ponosa sto sam akreditirana pa ne moram placat upad. Na izlasku vidim tipa u kostimu Jedia kako kupuje ulaznicu i znam da doista jesam na pravom mjestu. Subota 10-12. Predradnje za seljenje, ciscenje i slaganje. 12.30-20. Konvencija! Europska! Odrzava se na FERu i sad vec ozbiljno lici na konvenciju! Prodaju se knjige ovampirima,stripovi, cokoladna jaja Aliena, kapetan Picard od papir masea, ogrlice s Pac manima, uokolo hodaju maskirani ljudi i oni sa majicama s natpisima Bazinga! i I'm afraid it's worse than that....he's dead,Jim! Program predavanja je vrlo zanimljiv, no ja streberski idem na ona zbog kojih me akreditiralo, iako zapravo ne moram pisat o njima. Srecom, zanimljiva su. Odradim par intervjua, zabavnih, i u 17.30 vec crkavam od umora. Poslusam jedno predavanje sebi za gust i dopuzem kuci. Nedjelja / Ponedjeljak Ciscenje,spremanje, pakiranje, raspakiravanje, bacanje, natezanje. Mnogo,mnogo hodanja po stepenicama. U tom trenu na pitanje ih li radije imala transporter ili replikator....odgovor bi bio transporter. Malo polica,puno stvari. Sa svakom novom selidbom ih je sve manje, ali opet ne toliko malo koliko ih treba biti da stane na malo polica. Ekipa iz kvarta dolazi u pomoc i estetski razmjesta stvari. Ne stizem napisati odradjene intervjue, ne odradjeujem zaostatke, ne odgovaram na poruke. Zao mi je sto ne mogu na zadnji dan konvencije, iako mi program i nije toliko napet. Veselim se dugom spavanju u srijedu. Dok ne cujem da moram na sprovod u podne. U planini odjece samo ugurane u novi, mali ormar, trazim prikladnu odjecu za sprovod na +100 Celzija. Utorak 7-12 Ciscenje, spremanje,pakiranje, raspakiravanje, bacanje, natezanje. 12-20 Jedenje,pijenje.Prvomajski rostilji. Aaaaaahhhhh. Opet nista od intervjua. Mejlam, saljem poruke. Zar je vec sredina tjedna? Kamo je nestao vikend?? |
- 22:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 23.04.2012.
Nerdovi i geekovi svijeta, ujedinite se
|
Ovog tjedna idem na svoju prvu SF konvenciju- akreditacija, Star Trek broš i sve. :D Detalji za vikend. |
- 23:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 16.04.2012.
Doma za praznike II
|
Dan sedmi Podsjećam davno neviđenu prijateljicu, koja se vratila s landranja po Europi, da sam još samo dva dana u gradu. Hvata me sjeta. Mačka se ofucala, pas nije u kondiciji, roditelji imaju sve više sijedih, a po kući se stalno nešto kvari. Bez veze, ove godine slavi tek 26 rođendan (računam od godine useljenja). Dan osmi Umjesto najavljene kiše, stvori se sunce. Sjedim na rivi. Flaširam more. Vršim fotosintezu. Brinem zbog pravnih zavrzlama. Dan odlaska Oblačno, ali toplo. Prijateljica se javlja 15 minuta prije polaska busa. S obzirom da sam u društvu bake i dede koji bi pošizili da 15 minuta prije izađem iz busa i odem preko puta na ćakulu (a i iznervirana situacijom), upućujem ju na Skype. Ovaj dan također je poznat kao dan kreativnih taksi rješenja (vožnja kroz podzemnu garažu, zanimljiva ubacivanja). (S obzirom da putujem s penzićima jako sam sretna što je taksi pojeftinio. Ukupno vožnji taksijem za vrijeme godišnjeg: 5.) Dođem kući, bacim torbu na pod da se mogu spoticati preko nje i vratim se u stvarnost. |
- 12:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #
utorak, 10.04.2012.
Doma za praznike
|
Dan dolaska Uocavam da je grad raskopan. Grade se lijepe nove stvari. Čujem detalje iz malo poznate povijesti lokalnih političara. Zgadi mi se život. Dan prvi Bjezim iz kuće u supermarket izluđena prevelikom pažnjom. Dogodila nam se zgradizacija u kvartu. Među kućama niču zgrade, i to često dvije na parceli, jako blizu jedna drugoj. Dan drugi Kava uz more s prijateljicom.Sladoled u čuvenoj slasticarnici. Sada košta 7 kuna, a mi se sjećamo kad je kostao 3. Osjećamo se staro. Dan treći Kava uz more s prijateljem. Rade se kolači. Pas je nemiran. Obitelj mi dosađuje. Lakši živčani slom. Dan četvrti. Uskrs. Mir i dobro. Hrana. Kiša. Odradujem poslovni zaostatak, čak i volontiram. Skuliram se. Dan peti Rezerviram karte za natrag. Smrzava me bura. Idem u foto ekspediciju. Fotkam stvari koje obicno ignoriram, jer od prijašnjih godina imam masu slika istih mjesta. Planiram obiteljski izlet. Dan šesti Obiteljski izlet. to be continued |
- 10:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 05.04.2012.
S ponistre se vidi...
 Konačno, dogodilo se i to.Otputovali smo. Vidim more. Jej! |
- 12:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 27.03.2012.
Popis prije puta
|
- dogovoriti datum polaska i uskladiti obaveze - streberski poceti odradjivati jedan posao unaprijed - prouciti vremensku prognozu, izabrati i oprati odjecu za tjedan dana - javiti doma da operu odjecu koja je tamo ostala - naci sapun iz Lusha, bonove za DM, stare tenisice i sminku koja stoji po kuci i sve proslijediti -naci mesinu za obiteljske dorucke -naci nacin da se gadgeti sigurno zapakiraju -dogovoriti prijevoz -shvatiti kako sve gore navedeno utrpati u malu torbu -razmisliti kako transportirati trazene uzorke mora -kupiti karte -poceti se zabrinjavati oko putovanja s bakom i dedom te oko bivanja u istoj kuci s mamom i bakom -kupit cestitke, razviti slike, sprziti cde i poslati sve u Australiju -zivcirati se dadiljanjem neposlusne djece -gledati kako se prvi put kuci u godinu dana sve vise priblizava, dobiti zivcani slom kada sefica pocne imati ideje u zadnji cas |
- 22:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 19.03.2012.
CD,anyone?
|
Četvrtak Čim sam čula da će u centru biti rasprodaja CDa u centru zabilježila sam ju u kalendar, proučila katalog izdanja i na dan otvaranje pojavila se štreberski rano. Imala sam misiju. Album Little Voice Sare Bareilles sam jednostavno morala imati. Nelegalno sam ga skinula i jako mi se svidio, često sam ga slušala. Skinula i njen drugi album, i taj mi se sviđa, ali prvi mi je bolji. Odlučih da Sari moram pokazati koliko ju cijenim. Na koncert Luke Belanija u Tvornici u veljači nisam otišla zbog izvanredne situacije. Malo mi je krivo. Svidio mi se njegov prvi album (nelegalno..), pa odlučih nabaviti drugi. Domaći John Mayer. Super stvar. Podržavam mlade domaće nade. Ivana Kindl nam je bila simpa kad smo bile na Zvijezde pjevaju, sviđaju mi se pjesme s prošlog albuma, bio je 20 kuna pa.... Razmišljala sam malo o predzadnjem Springsteenu, ali zaključih da će se jednostavno morati zadovoljiti time što sam te godine išla na koncert. Candy Dulfer je bila 20 kuna, al kad sam ga uzela u ruke pomislih "Ma daj, kad ćeš slušat to? I ove cde što imaš sad rijetko slušaš." Odustah i odlučih da ću ga jednostavno skinuti. Subota Prvi izlazak u ovoj godini bio je na živu svirku, na Patrikovo. Ove godine nisam volontirala jer me blagdan nekako zaskočio nepripremljenu, a zbog lijenosti nisam ni išla u centar škicat proslavu. No Cannona i Sinnerse nisam mogla propustiti, i baš mi je bilo fora u Saxu. Nisam ostala do kraja, al nekako ću valjda to preboljeti. Dok sam se divila Jamesovoj prisebnosti, atmosferi i dobrom ozvučenju, tu i tamo sam wingmanici Spacey obacivala podatke o tome zašto i kako sam počela pratiti Cannonove koncerte. Pohvalih se i time kako me već zna iz viđenja, pa mi je, ničim izazvan, i cd poklonio. Pa sad imam dva jer sam jedan pošteno kupila da pomažem mlade irske nade. Spacey me na to pitala: - I, koliko puta si slušala cd? - Erm..... |
- 23:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 12.03.2012.
TV
|
Uvijek se potajno divim ljudima koji nemaju televizor. To je uglavnom zbog toga što čvrsto vjerujem u ove dvije tvrdnje: a) previše gledam televiziju 2) veći televizor je bolji od malog. Srećom, već dulje vrijeme naše nacionalne televizije trude se da me ponovo pretvore u ovisnika o internetu. Jedva da kupuju nove filmove, a stare repriziraju svako malo. Plus, počeli su proizvodit razne emisije u kojima se ljudi natječu u raznim stvarima. CSI-evi su mi dosadili, pa tako sada najčešće gledam samo blesave humoristične serije. Pomislila sam da sam sigurna od televizije. Sve dok nisam čula da ćemo u novom stanu imati Max tv. Bojala sam se da ću stalno biti zaijepljena za ekran i nova čudesa (Discovery, crtići, glazbeni kanali). Desilo se ono Springsteenovo, 100 kanala i na njima ništa. To jest, ima svašta, al nekako to nije više to. Posve drugačije je bilo kad smo dobili satelitsku, imala sam možda 14 godina. Možda sam ostarila pa mi je sve dosadilo, pomislih. Vjerojatno sam sigruna. Suživot s televizorom tako je, unatoč novoj igrački, bio mjesecima nezanimljiv. Ovog vikenda naš dragi susjed Delboy odlučio je da se više neće moći družiti s nama ako nas tehnološki ne unaprijedi. Doni nam svoj stari tv. Koji je 20 centimetara veći od našeg. Bila sam skeptična. No stari program kao da je bolji u novoj dijagonali. Sve je veće, ljepše i bolje. Vidim ga iz svih kuteva sobe. Sada, nakon 24 sata doista znam. Veličina jest važna. |
- 23:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
